Sultan Mehmed II Fatih
Poslije 1463. godine desavaju se mnoge stvari u Bosni koje su bile veoma nekarakteristicne za ostale zemlje koje bilo kada ulaze u sastav Otomanskog Carstva.Godine 1465 se ponovo uspostavlja Bosansko Kraljevstvo,na cije celo se postavlja jedan od potomaka Bosanske Kraljevske porodice KOTROMANIC, Matija Kotromanic,koga Otomansko Carstvo priznaje izvjesno vrijeme kao legitimnog Kralja Bosne.Takodjer,znacajno je napomenuti,da te iste 1465 godine Bosanski plemic Herceg Stjepan Vukcic Kosaca se povlaci u svoju tvrdjavu u Bosanskoj luci Novi,osnovanu jos od strane Kralja Tvrtka,gdje i umire 1466 godine,a Novi se od tada,po njemu,zove Herceg-Novi.
Covjek,koji je omogucio ulazak Bosne u sastav Otomanskog Carstva,Sultan Mehmed II Fatih je bio jedan od najuspjesnijih vojskovodja Otomanskog Carstva u cijeloj njegovoj historiji.Pod njegovom komandom je 1453 godine osvojen Carigrad,a potom stavlja pod kontrolu cijelu Anatoliju,te daje sebi titulu “Fatih”,sto znaci “Osvajac”.Potpuno je unistio Venecijansku armiju u Grckoj,te osvojio Moldaviju i Madjarsku,a bio je u procesu pripreme velike invazije na Italiju,kada je umro 1481 godine.
Ahdnama – dokument koji je, 28. V. 1463,Sultan Mehmed II. Fatih dao kustodu Bosanske kustodije fra Anđelu Zvizdoviću – predstavlja jedan od najstarijih dokumenata o poštivanju ljudskih prava i sloboda u historiji.Napisana je 326 godina prije Francuske revolucije 1789. godine i 485 godina prije Međunarodne deklaracije o ljudskim pravima usvojene 1948. godine.
Tekst Ahdname,dokumenta koji je, 28. V. 1463, Sultan Mehmed II. Fatih urucio kustodu Bosanske kustodije fra Anđelu Zvizdoviću i koja se i danas čuva u muzeju Franjevačkog samostana u Fojnici,glasi:
“ON (tj.Bog) je pomoć.
Mehmed, sin Murad-Hanov, vazda pobjedonosni! Zapovijed časnoga, uzvišenoga Sultanskoga znaka i svijetle tugre osvajača svijeta, jest sljedeća: Ja, Sultan Mehmed-Han, (dajem) na znanje cijelom svijetu, da su posjednici toga Carskoga fermana, Bosanski duhovnici, našli moju veliku milost, pa zapovijedam: Neka niko ne smeta i ne uznemiruje spomenute ni njihove crkve. Neka (mirno) stanuju u mom carstvu. A oni, koji su izbjegli, nek budu slobodni i sigurni. Neka se povrate i neka se bez straha u zemljama moga Carstva nastane u svojim samostanima. Ni moje Visoko Veličanstvo, ni moji Veziri, ni moji službenici, ni moji podanici, niti iko od stanovnika moga Carstva neka ih ne vrijeđa i ne uznemiruje, ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove crkve. Pa i to, ako bi iz tuđine doveli kojega čovjeka u moju državu, da im je dopušteno. Budući da sam spomenutima milostivo dao tu Carsku Zapovijed, kunem se sljedećom Velikom Zakletvom; Tako mi Stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam Musafa (Svetih Knjiga), i Velikog Božijeg Poslanika (Muhameda) i 124.000 Božijih Poslanika i tako mi sablje, koju pašem, niko neće protivno učiniti ovomu što je napisano, dok ovi budu pokorni mojoj službi i vjerni mojoj Zapovijedi. Pisano, 28. maja 1463 u taboru Milodraž. FATIH SULTAN MEHMED “
Otomansko Carstvo je bilo u svojoj sustini vojna organizacija te je njegov administrativni sistem bio dizajniran za obezbjedjivanje prevashodno dvije stvari : ljudstva za vojsku i novac za njeno placanje.
Ovaj administrativni sistem je bio vrlo revnosno provodjen,prvenstveno kroz porezne registre stanovnistva iz kojih se mogu VRLO PRECIZNO vidjeti,sto se Bosne tice,dvije stvari:proces prelazenja Bosnjaka na Islam,jer su ovi poreski registri razvrstavali Bošnjake po vjeroispovjesti,a takodjer se iz njih moze vidjeti i to da u Bosni nije bilo nikakvog masovnog doseljavanja Turaka ili bilo koga drugog, koje bi znacajno promjenilo etnicku sliku Bosnjaka.
Prvi porezni registar Otomansko Carstvo uspostavlja u Bosni vec 1468 godine i iz njega se moze vidjeti da u prvih pet godina ne bas veliki broj Bošnjaka prelazi na Islam,da bi vec,po poreznom registru iz 1520 godine broj Bošnjaka muslimana presao 45% ukupnog broja Bošnjaka,dok podaci koje je zabiljezio Albanski katolicki svecenik Peter Masarechi 1624 godine govore da u Bosni zivi oko 150.000 Bošnjaka katolika,oko 75.000 Bošnjaka pravoslavaca i cak 450.000 Bošnjaka muslimana. Dakle,glavni proces prelazenja Bošnjaka na Islam je trajao oko 150 godina i nije se desio preko noci,niti prisilno.
Bosna je cijelo vrijeme unutar Otomanskog Carstva imala povlasteni status u odnosu na sve druge zemlje koje ulaze u njegov sastav.Bošnjacka feudalna gospoda je ne samo zadrzavala svoje posjede nego je imala pravo i na nasljedjivanja istih,unutar svojih porodica,a kako cemo kasnije vidjeti Bošnjaci u Bosni ,tokom vremena, potpuno preuzimaju lokalnu vlast u svoje ruke,sto apsolutno nije bio slucaj u ostalim zemljama koje ulaze u sastav Otomanskog Carstva.
Iz,vec spomenutih,poreskih registara se moze vrlo jasno pratiti i jedan drugi proces,a to je sirenje pravoslavlja po Bosni. Tokom Srednjovjekovne Drzave Bosne pravoslavlje je sireno medju Bošnjacima bogumilima,sa gotovo nikakvim rezultatom.Izuzev nesto malo pravoslavaca u malom dijelu jugoistocne Bosne,pravoslavlje nigdje drugdje nije uhvatilo nikakvog korijena medju Bošnjacima i u vrijeme Srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstava ta vjeroispovijest je bila apsolutno minorna i krajnje zanemarljiva pojava u Bosni.
Medjutim,po ulazenju Bosne u sastav Otomanskog Carstva vidljiv je znatan porast broja pravoslavaca u Bosni,kada se pojavljuju gdje ih nikada nije bilo,sto se objasnjava cinjenicom da je Otomansko Carstvo preferiralo njih u odnosu na katolike,prvenstveno zbog cinjenice sto konstantno ratuje sa velikim brojem katolickih zemalja.
