Udružene srpske jedinice iz Srbije i sa područja Bosne i Hercegovine, pod komandom generala Ratka Mladića uz direktnu podršku vojno-političkog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije, 11. jula 1995. u prisustvu holandskih jedinica u sastavu UNPROFOR-a, osvajaju Srebrenicu i u roku od tri dana čine stravičan genocid nad nevinim bošnjačkim civilnim stanovništvom. Lokalno stanovništvo nije imalo mogućnost da pruži odbranu, jer je svo naoružanje, oduzeto 1993. godine, bilo uskladišteno kod UN snaga. Istog dana ubijeno je na stotine civila i započela u novijoj historiji svijeta nezapamćena golgota desetine hiljada ljudi. Deset hiljada njih zauvijek će ostati bez traga u šumama između Srebrenice i Tuzle, odnosno Srebrenice i Kladnja. Tamo su desetine masovnih grobnica i razbacane bošnjačke kosti, posebno razasute lobanje na kojima se vide tragovi ubistva, kako su ljudi davljeni i klani. Nakon srebreničkog genocida ništa više nije kao što je bilo ranije. Srebrenica će ostati krvavi pečat dvadesetog stoljeća. Tamo, u toj “zaštićenoj zoni” politički i vojni zvaničnici Ujedinjenih nacija predvođeni Akašijem i Žanvijeom, naprosto nisu htjeli da zaštite od pokolja bespomoćno civilno stanovništvo, iako su to morali učiniti, zašto su bili i veoma dobro plaćeni. Na njihovu i njima sličnih dušu neka idu sve golgote kroz koje su prošli Bošnjaci iz Srebrenice. Na preliminarnom spisku ubijenih Srebreničana trenutno se nalazi 8106 imena, a 12000 ljudi se vodi kao nestalo. Nažalost svakodnevno se iskopavaju nove masovne grobnice, pa spisak sa ubijenim srebreničanima svakodnevno raste…
