Trenutni položaj i perspektive bošnjačke
nacionalne manjine Grada Dubrovnika
Okrugli stol Split 24.03.2012.
Esad Čustović dip.oec.
Sadržaj:
1.) Uvod
2.) Problem izgradnje groblja
3.) Poteškoće u zapošljavanju Bošnjaka u službama Grada Dubrovnika
Uvod:
Prvi Bošnjaci počeli su se doseljavati u Grad Dubrovnik početkom 20. stoljeća uglavnom iz susjednih općina Trebinje, Bileća i Gacko.
Nešto intezivnije naseljavanje se ostvaruje između dva svjetska rata, pa se u tom periodu, točnije 1933.g. formira prva bošnjačka institucija – ISLAMSKA ZAJEDNICA Dubrovnik, koja će u idućoj 2013.g. obilježiti osamdeset godina neprekidnog postojanja.
Neposredno po osnivanju Islamske zajednice, Bošnjaci Grada Dubrovnika 1935.g. kupuju zemljište za groblje, koje i dan danas služi za ukop naših najmilijih.
Najveći priliv Bošnjaka u grad pod Srđem događa se poslije drugog svjetskog rata, tako da prema našim saznanjima 1990.g. u našem gradu je bilo cca 5ooo /pet tisuća/ Bošnjaka.
Dobar dio naših Bošnjaka je radio u Dubrovniku, a njihove obitelji su živjele u našoj matičnoj državi Bosni i Hercegovini. Budući da nisu posjedovali hrvatsko državljanstvo u tijeku agresije na Hrvatsku 1991.g., dobar dio Bošnjaka Dubrovnika se odselio u evropske zemlje i SAD a jedan dio se vratio u Bosnu i Hercegovinu.
Po popisu stanovništva republike Hrvatske 2001.g. Bošnjaka u Gradu Dubrovniku je bilo 1387 a onih koji su se pisali kao muslimani 811, što je činilo nešto iznad 5% populacije Grada Dubrovnika.
Nažalost rezultate popisa stanovništva iz 2011.g. još uvijek neznamo, i veliko je pitanje da li ćemo ih u bliskoj budućnosti i doznati. Prema iskazu osobe odgovorne za rezultate popisa, cjelokupni materijal je prebačen u barake na periferiji grada Zagreba i na konkretnim poslovima radi mali broj ljudi, te su sve prilike da rezultati popisa neće biti gotovi do kraja 2012.g.. Može se postaviti pitanje i svrsihodnosti popisa kada postoji velika mogućnost da rezultate popisa saznamo tek nakon dvije godine od njegova izvršenja.
Ovom prilikom molim našeg zastupnika u hrvatskom Saboru, gosp. Nedžada Hodžića da kroz saborsko pitanje ili na neki drugi naćin pokuša ubrzati rješenje spomenutog problema.
2.) Problem izgradnje groblja:
Gradnja groblja za pripadnike Islamske vjeroispovijesti u Gradu Dubrovniku započela je četerdesetih godina prošlog stoljeća na odvojenoj parceli od groblja od drugih konfesija. Danas na našem groblju ima cca 140 grobnica te dvadesetak mezara, što ni izdaleka ne zadovoljava potrebe muslimana našeg grada. Zbog tog razloga, vrlo često naše najdraže nakon preseljenja na ahiret moramo voziti i sahranjivati u gradove širom Bosne i Hercegovine, a u posljednje vrijeme najvećim dijelom u Mostar.
Događaju se ne humane situacije da osobu koja je rođena u Dubrovniku i koja je čitav svoj život provela živeći i radeći u Dubrovniku moramo sahranjivati u različita mjesta u Bosni i Hercegovini. Taj postupak prijevoza i sahrane nama dragih osoba su rane koje će vječno živjeti s nama.
U posljednjih 15-ak godina bilo kao član jedne komisije pri odboru Islamske zajednice, bilo kao gradski vijećnik, kasnije vijećnik u Dubrovačko-neretvanskoj županiji bio sam u prilici razgovarati s svim relevantnim osobama od gradonačelnika do župana, i uvijek su svi samo obećavali da će taj problem biti riješen u skoroj budućnosti.
Nažalost, mogu konstatirati da je zajednički nazivnik svih tih razgovora i naših zahtjeva da smo još uvijek na početnim pozicijama, odnosno da je malo ili ništa učinjeno po tom pitanju.
Istine radi treba naglasiti da su dvije posljednje garniture vlasti odredile mjesto za izgradnju groblja za sve konfesije, i to na području općine Župa Dubrovačka. Između Grada Dubrovnika i općine Župa Dubrovačka potpisan je sporazum i dogovor o gradnji zajedničkog groblja, osnovano je i zajedničko poduzeće koje će gospodariti s tim, imenovan je i direktor, pribavljene su i neke dozvole kao dozvola za gradnju pristupnih puteva i slično, ali nažalost ističem da do današnjeg dana nije otkupljen niti jedan kvadratni metar zemljišta od privatnih posjednika gdje se groblje treba graditi.
Ipak se nadamo, s obzirom da se ubrzo približavaju lokalni izbori da će se napokon započeti s otkupom zemljišta što je preduvjet da se krene s gradnjom groblja.
S druge strane mogu slobodno istaknuti da će se i dalje sve bošnjačke institucije Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije nesebično boriti da se ovaj najveći problem Bošnjaka i drugih pripadnika Islama riješi pozitivno u što skorije vrijeme.
3.) Poteškoće u zapošljavanju Bošnjaka u
službama Grada Dubrovnika:
Vijeće Bošnjačke manjine Grada Dubrovnika osnovano je u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina 2003., i isto djeluje već deset godina / 3 mandata/.
U posljednjem trećem mandatu izbori su održani 10.07.2011., po prvi put prijavljene su dvije bošnjačke liste i tako je omogućeno glasaćima da u demokratskoj proceduri izaberu svoje predstavnike.
Tijekom prošlog četverogodišnjeg mandata pokušali smo u svakidašnji život inplementirati odredbe člana 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji omogućuje nacionalnim manjinama pozitivnu diskriminaciju pri zapošljavanju ( pravo reda prvenstva) ovisno o broju te manjine u odnosu na ukupan broj stanovnika lokalne i regionalne zajednice.
Nažalost, odmah mogu istaknuti da se ne možemo pohvaliti nekim posebnim rezultatima u svezi zapošljavanja Bošnjaka u gradskim službama. Prema našim saznanjima od 1991. pa sve do
2010. u administraciji Grada Dubrovnika nije primljen niti jedan Bošnjak. Informacije radi, 1991. gradska uprava je brojila 100
zaposlenika, a 2010. taj broj je narastao na 200 uposlenih što znaći da je u tom periodu primljeno na razne poslove preko 100 osoba.
Osobno sam u svojstvu predsjednika Vijeća u nekoliko navrata upozoravao bivšu gradonačelnicu o tim poražavajućim činjenicama, ali nažalost bez velikog uspjeha.
U drugoj polovici 2010. nova vlast na nivou Grada Dubrovnika je nakon skoro 20 godina primila u gradsku upravu i jednog našeg člana, inače dip.oec., te još nekoliko Bošnjaka u poduzeća koja su u vlasništvu Grada Dubrovnika. Moram istaknuti da se tu radi o pozitivnom pomaku, i nadam se da će se taj trend nastaviti.
Prilikom konstituiranja sjednice gradskog Vijeća / 14.09.2012./ nakon što sam po drugi put izabran za predsjednika, posebno sam se obratio čelnicima Grada, gradonačelniku gosp.A. Vlahušiću i zamjenici gradonačelnika gospođ. T. Šimac Bonačić upoznavši ih još jednom s spomenutim činjenicama. Dobili smo
njihovo obečanje da će prilikom prijema novih kadrova imati na umu navedene podatke.
Unatoč velikoj ekonomskoj krizi i velikoj nezaposlenosti nadamo se da ćemo u idućem trogodišnjem razdoblju uspjeti zaposliti još Bošnjaka u razne službe Grada Dubrovnika, a između
ostalog naš rad i uspjeh u tekućem mandatu vrednovat će se i po tom pokazatelju.
Što se tiće drugih segmenata djelovanja i rada generalno možemo biti zadovoljni. Pohvalno je istaknuti da smo od Grada Dubrovnika dobili odgovarajuće prostorije za korištenje koje smo uspjeli opremiti s kompletnom uredskom opremom, također Grad Dubrovnik podmiruje svoje obveze prema Vijeću prema Financijskom planu i Programu rada. Posebno naglašavamo da već dugi niz godina u sklopu Radio postaje Dubrovnik imamo jednom mjesečno našu emisiju pod nazivom „DIWAN“, posvećenu životu i radu bošnjačke populacije, odnosno svih bošnjačkih institucija Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije.
Na kraju mog izlaganja zahvaljujem svim prisutnim izlagačima i želim saznati i čuti i nova saznanja o pravima nacionalnih manjina i u drugim dijelovima naše zemlje, a što ću nastojati primijeniti u svojoj sredini.
Srdačan pozdrav.
Predsjednik Vijeća:
